Kad pročitam ili vidim rezultate ispitivanja, kako mogu da znam da li da ih shvatim ozbiljno ili ne?

Kategorija: Baza znanja o istraživanjima

Proverite sledeće:

Ko je sproveo ispitivanje?

Da li je to bila priznata, nezavisna kompanija za istraživanje članica relevantih asocijacija? Ako nije, onda uzmite rezultate sa rezervom. Ako niste sigurni, onda je to spremnost da se odgovori na pitanja u nastavku. Priznate kompanije će obezbediti sve informacije koje su vam potrebne kako biste procenili ispitivanje.

Ko je platio za ispitivanje i zašto je sprovedeno?

Ako je sprovedeno za ugledne institucije, ili za nezavisne istraživače, postoji velika verovatnoća da je sprovedeno nepristrasno. Ako je sprovedeno za partijske klijente, kao što je kompanija ili politička stranka, još uvek može da bude dobro istraživanje (iako bi čitaocima, slušaocima, gledaocima trebalo da se kaže ko je bio klijent). Valjanost ispitivanja zavisi od toga da li je sprovedeno od strane kompanije koja je koristila naučne metode za uzorkovanje i dizajn upitnika, da li su postavljana nepristrasna pitanja i da li su obezbeđene informacije u celosti o svim postavljenim pitanjima i rezultatima. Ukoliko ovi podaci ne postoje, onda ispitivanje treba da bude uzeto s rezervom. U svakom slučaju, pazite na preopterećena pitanja i selektivne nalaze, usmerenih ka jačanju imidža klijenta, radije nego da se da potpuno i objektivno mišljenje javnosti.

Koliko ljudi je učestvovalo u ispitivanju?

Što više ljudi to bolje, iako je naučno ispitivanje na malom uzorku UVEK bolje od ispitivanja na velikom uzorku sa samostalnim odabirom. Međutim, imajte u vidu da ukupan uzorak nije uvek relevantan broj. Na primer, ispitivanja namera za glasanje često isključe “ne znam” ispitanike za koje smatraju da verovatno neće glasati, kao i one koji odbiju da otkriju svoje preferencije. Dok isključvanje ovih grupa omogućava ispitivanju da prikaže mišljenje najrelevantnije grupe – “oni koji će najverovatnije glasati”, prijavljen uzorak za glasanje može biti dosta niži od ukupnog uzorka i rizik od greške u uzorkovanju je zbog toga veći. Takođe, vodite računa kada poredite podgrupe, npr. muškarce i žene. Greška u uzorkovanju za svaku podgrupu može biti značajno viša od ukupnog uzorka. Ako je ukupan uzorak 500 i sačinjen od jednakog broja muškaraca i žena, margina greške za svaki rod (računajući samo slučajne greške i zanemarivanje bilo kakve sistemske greške) je oko 6 posto.

Na koji način su izabrani ispitanici?

Da li je jasno ko je uključen u uzorku, a ko izostavljen? Ako ispitivanje tvrdi da je ukupna javnost predstavljena (ili značajan deo javnosti), da li je kompanija za istraživanje sprovela jedan od metoda navedenih u prethodnim člancima? Ukoliko je ispitivanje bilo principom samoodabira, kao što su čitaoci novina ili magazina, ili pisanje, telefoniranje, slanje e.mejla ili poruka televizijskim gledaocima, onda NIKAD ne bi trebalo da bude predstavljeno kao reprezentativno ispitivanje.

Ukoliko je ispitivanje sprovedeno na određenim lokacijama, npr. u gradovima ali ne i u ruralnim delovima, onda ova informacija treba da jasno stoji u svakom izveštaju.

Kada je ispitivanje sprovedeno?

Akutelna događanja imaju značajan uticaj na rezultate ispitivanja. Interpretacija ispitivanja treba da zavisi od toga kada je sprovedeno u odnosu na bitne dođađaje. Čak i najnoviji rezultati ispitivanja mogu biti zahvaćeni tim događanjima. Rezultati ispitivanja stari nekoliko nedelja ili meseci mogu biti savršeno valjani, na primer, ako se odnose na osnovne kulturološke stavove ili ponašanje, a ne na aktuelne događaje, ali datum kada je ispitivanje sprovedeno (za razliku od kad je objavljeno) treba uvek da se obelodani. Datum rada na terenu je posebno bitan za predizborna ispitivanja gde glasačke namere mogu da se promene sve do trenutka kada glasač da svoj glas.

Na koji način su intervjuisanja sprovedena?

Postoji četiri glavne metode: lično, telefonski, online ili putem e. pošte. Svaki metod ima svoje dobre i loše strane. Telefonska istraživanja ne mogu da obuhvate one koji nemaju ili ne koriste fiksni telefon. Ispitivanja putem e. pošte mogu da rade samo oni koji imaju pristup Internetu. Sve metode zavise na dostupnosti i dobrovoljnoj saradnji ispitanika, a stope odgovora mogu da budu vrlo široke. U svakom slučaju, renomirane kompanije imaju razvijene statističke tehnike za rešavanje ovih pitanja i da pretvore svoje neobrađene podatke u reprezentativne rezultate.

Šta su bila pitanja(koja su bila pitanja)?

Probajte da dobijete kopiju celog upitnika, ne samo objavljena pitanja. Renomirane organizacije će objaviti upitnik na svom sajtu, ili će ga dostaviti na zahtev. Odlučite da li su pitanja izbalansirana i vodite računa o rezultatima ako je intevju strukturiran na način koji čini da navodi ispitanika ka određenom zaključku.

Da li se rezultati poklapaju sa drugim ispitivanjima?

Ukoliko je moguće, proverite druga ispitivanja da vidite da li su rezultati slični ili vrlo različiti. Ispitivanja koja pokrivaju istu temu trebalo bi da dođu do sličnih zaključaka. Ukoliko su odgovori jako različiti, razlozi mogu da postanu očigledni kada se proveri upitnik ili metod uzorkovanja.

Da li je to bilo “push poll”?

Svrha push poll-a je da širi glasine ili čak i potpune laži o protivnicima. Ovi napori nisu ispitivanja, već politička manipulacija koje pokušava da se sakrije iza “dimne zavese” u vidu ispitivanja javnog mnjenja. U push poll-u veliki broj ispitanika se zove telefonom i pita da učestvuju u ispitivanju. “Pitanja” su zapravo slabo prikrivene optužbe protivnika, ili ponavljanje tračeva o ličnom ili profesionalnom ponašanju kandidata. Ovde je fokus da se osigura da ispitanik čuje i razume optužbe u pitanju, a ne na prikupljanju mišljenja ispitanika. Push poll nemaju veze sa istinskim ispitivanjem javnog mnjenja. Najbolji način za odbranu protiv push poll-a je da se sazna ko je organizovao ispitivanje. Renomirane kompanije nemaju ništa sa push poll-ovima, fenomenom koji je proteklih godina u porastu u mnogim zemljama.

Da li su “exit polls” (ankete sprovedene odmah nakon glasanja) validne ?

Ovo pitanje važi samo na izborima. Exit polls, ukoliko su ispravno sprovedene, odličan su izvor informacija o glasačima na tom glasanju. To je jedina prilika da se zapravo ispitaju glasači i samo glasači. Ona se obično sprovode odmah po završetku glasanja i zbog toga su u mogućnosti da prikažu (u teoriji) stvarno ponašanje. Predizborna ispitivanja, čak i ona sprovedena dan pre izbora, ne mogu u potpunosti da izbegnu opasnost da će neki ljudi u poslednjem minutu promeniti mišljenje ili oko toga da li će uopšte glasati, i koju stranku/kandidata da podrže. Pravilno sporvedena, ona su odličan izbor informacija o glasačima na tim izborima. Uz to što će odgovoriti na pitanje “ko je pobedio”, oni obezbeđuju informaciju da odgovore na pitanja: Ko je glasao za pobednika i zašto su kandidat/stranka (a) ili kandidat/stranka (b) pobedili. Exit polls karakteriše složen dizajn i mnogo veći broj intervjua nego u predizbornom ispitivanju, često desetine hiljada a, u nekim zemljama, stotine hiljada ljudi je intervjuisano.